Dana 26.3.1971. godine Bangladeš je proglasio nezavisnost od Pakistana. Ranije je područje današnjeg Bangladeša nazivano Istočnim Pakistanom i bilo je sastavni dio države Pakistan. Bangladeš je, za razliku od susjedne Indije, imao većinsko muslimansko stanovništvo. Stoga je isprva bio povezan sa Zapadnim Pakistanom, tj. s područjem današnjeg Pakistana.
Pakistanske su vlasti pokušale spriječiti odcjepljenje Bangladeša, pa je izbio krvavi rat u kojem su poginule stotine tisuća osoba. Uz indijsku pomoć Bangladeš se naposljetku izborio za nezavisnost. Novostvoreni Bangladeš imao je 1971. oko 68 milijuna stanovnika, a kasnije mu je stanovništvo strmoglavo raslo. Već oko 1988. premašena je brojka od stotinu milijuna, a do danas se stanovništvo povećalo na otprilike 170 milijuna. Time je Bangladeš dospio na osmo mjesto u svijetu, ispred površinom mnogo većih država poput Ruske Federacije, Japana, Meksika i Filipina.
Najveća nesreća u povijesti zrakoplovstva dogodila se 27.3.1977. godine. Naime, stradalo 583 osoba kad su se dva jumbo-jeta tipa Boeing 747 sudarila na pisti na Tenerifima u Kanarskom otočju. Tog je dana bio zatvoren glavni aerodrom na otoku Gran Canaria i sav je promet preusmjeren na Tenerife. Taj je aerodrom postao preopterećen, a spustila se gusta magla.
Jedan od Boeinga 747, u vlasništvu nizozemske kompanije KLM, pokušao je poletjeti ne znajući da se drugi Boeing (kompanije Pan Am) još nalazi na stazi. KLM-ov se avion zaletio u Pan Amov i došlo je do eksplozije u kojoj je stradalo svih 248 putnika na KLM-ovom zrakoplovu i 335 od 396 putnika na Pan Amu. Preživio je, dakle, samo 61 putnik.
Zabuna zbog koje je KLM-ov zrakoplov započeo uzlijetanje nastala je zbog nesporazuma s kontrolom leta. Naime, pilot je mislio da ima odobrenje za polijetanje jer je pogrešno razumio kontrolora. Nakon te nesreće uvedena je stroga upotreba standardiziranih fraza u komunikaciji između kontrolora i pilota. Primjerice riječ take-off (hrv. uzlijetanje) smije se rabiti samo kad kontrolor daje dozvolu za polijetanje, a zabranjena je u ostatku govora.
Dana 30.3., kad pada rođendan slavnog slikara Vincenta van Gogha, prodana je 1987. njegova slika suncokreta za tad rekordnu cijenu od 39 921 750 dolara. Kupac je bio japanski poslovni čovjek Yasuo Goto, osiguravateljski tajkun. Transakcija je obavljena u londonskoj aukcijskoj kući Christie’s. Izazvala je veliku senzaciju u svijetu jer je cijena čak četiri puta premašila onu dotad najskuplje prodane slike – Mantegninog Poklonstva kraljeva.
Van Goghova se slika suncokreta danas nalazi u memorijalnom muzeju moderne umjetnosti Seiji Togo Yasuda u Tokiju. Zanimljivo je da Van Gogh nije naslikao samo jednu sliku suncokreta nego njih više od deset. Prema legendi, Van Gogh je za života uspio prodati samo jednu svoju sliku. Naslikao je oko 900 slika te oko 1100 crteža i skica. Ukupna vrijednost tih djela danas dostiže milijarde dolara.
Dana 26.3.1995. u Europi je uspostavljen tzv. Schengenski prostor, kao područje bez graničnih kontrola. Tog su dana ukinute kontrole na graničnim prijelazima između Belgije, Njemačke, Francuske, Luksemburga, Nizozemske, Španjolske i Portugala. Kasnije se broj država u okvirima Schengenskog prostora povećavao, tako da je prestigao brojku od 25 država.
U Schengenski prostor ušle su izvorno države potpisnice Schengenskog sporazuma iz 1985. godine. Zanimljivo je da se Schengenski sporazum zove po malenom mjestu Schengenu u Luksemburgu, u blizini kojeg je potpisan Schengenski sporazum. Mjesto Schengen nalazi se u neposrednoj blizini tromeđe Francuske, Luksemburga i Njemačke.
Danas Schengenski prostor obuhvaća više od 4 milijuna četvornih kilometara, a na njemu živi preko 400 milijuna stanovnika. Zanimljivo je da su unutar Schengenskog prostora nalaze i neke države koje nisu članice EU. To su Island, Norveška, Švicarska i Lihtenštajn.
16.1.1996. godine porinuta je prva i jedina podmornica koja je ikada bila u sastavu Hrvatske ratne mornarice. Podmornica Velebit, oznake P-01, sagrađena je u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu, a može se svrstati u skupinu tzv. diverzantskih podmornica. Njena gradnja započeta je još u doba SFRJ, kao dio klase diverzantskih podmornica Una. Bila je predviđena za zarone do 120 metara i plovidbu brzinom od 8 čvorova. Uz šest članova posade podmornica je mogla primiti i četiri diverzanta.
Podmornica nije sudjelovala u borbenim zadaćama iako su tijekom rata postojale neke zamisli za uporabu diverzantskih podmornica u Karinskom moru koje je bilo okupirano do operacije “Oluja”.
Ruska svemirska postaja Mir namjerno je i kontrolirano srušena iz Zemljine orbite 23.3.2001. godine. Postaja Mir bila je najveće svemirsko tijelo ljudske izrade koje je dosad srušeno iz orbite.
Svemirska postaja Mir građena je u orbiti od 1986., što znači da su njeni najstariji dijelovi imali već 15 godina staža. Dapače, nekim njenim dijelovima već je davno bio prošao rok trajanja. Da se smanje troškovi održavanja i da se ukloni mogućnost da se postaja sama od sebe, sruši iz orbite, ruske su se vlasti odlučile na njenu kontroliranu deorbitaciju.
Deorbitacija postaje Mir izvršena je na sljedeći način: u orbitu je lansirana letjelica Progres M1-5 bez ljudske posade. Rakete s te letjelice usporile su Mir, pa se postaja počela rušiti na Zemlju. Da se izbjegne katastrofa, ciljan je Tihi ocean.
Kad se postaja Mir spustila na otprilike 100 kilometara visine počela je na nju utjecati atmosfera. To se dogodilo otprilike iznad otočja Fidži. Došlo je do sve većeg zagrijavanja u sudaru s česticama zraka, a na kraju je postaja gotovo u potpunosti izgorjela. Pretpostavlja se da je vrlo malo njenih dijelova dovoljno krupno da bi prepoznatljivi stigli do površine Zemlje. Posljednji je put lokacija Mira tijekom rušenja zabilježena kod atola Kwajalein u Tihom oceanu.